Oblikovanje zadnjice

Izgled zadnjice zavisi od razvijenosti mišića, položaja masnog tkiva i tonusa kože. Redovna fizička aktivnost često samo delimično može da poboljša njen izgled.
Uvećanje zadnjice moguće je uraditi na dva načina:

  • protezama i/ili
  • sopstvenim masnim tkivom.

Ovom hiruruškom zahvatu, gluteoplastici, pristupa se u nekoliko slučajeva:

  • u cilju estetskog poboljšanja konture tela kod osoba koje su nezadovoljne oblikom, veličinom ili pozicijom zadnjice,
  • radi korigovanja gubitka tkiva ili volumena zadnjice posle trudnoće ili gubitka viška kilograma,
  • u cilju korigovanja izražene asimetrije tela (urođene ili stečene),
  • zbog zamene proteza iz funkcionalnih ili
    esktetskih razloga.

Pre i posle

Ko su kandidati za hirurško uvećanje zadnjice?

Ovoj operaciji mogu da se podvrgnu osobe oba pola. Optimalni kandidati su osobe koje su, najpre, dobrog opšteg stanja i stabilne željene težine.
Moguće je, međutim, da su iz nekog razloga nezadovoljne svojom zadnjicom:

  • ako im je zadnjica suviše mala u odnosu na telo,
  • ako im je zadnjica suviše ravna, a oni žele više zaobljenu,
  • ako im je zbog mršavljenja ili starenja zadnjica opuštena i ravna,
  • ako su im slabo razvijeni sedalni mišići.

Osim toga, svi pacijenti koji uvećavaju zadnjicu, trebalo bi da razmotre i mogućnost ponovne operacije. Postavljene proteze, naime, ne mogu da traju večno i posle određenog vremena neophodna je njihova zamena.

Kako se određuju idealna tehnika i veličina i oblik proteze?

Izuzetno je važno da potencijalni kandidati za operaciju imaju realna očekivanja. Hirurgu na prvom pregledu iznesite vaše želje i očekivanja. On će vam, posle uvida u vaše trenutno stanje i sve izmerene dimenzije, predložiti za vas najbolju intervenciju, tehniku, pristup veličinu i oblik proteze. Zadnjica se najčešće uvećava postavljanjem proteza u jedan od dva sloja: ispod mišićne opne ili unutar velikog sedalnog mišića. U Klinici Varis koristimo zakonom odobrene silikonske proteze punjene kohezivnim gelom. Specijalni glutealni implanti mogu da budu okrugli ili anatomski, glatki ili teksturirani.
Odluka o hiriruškoj proceduri zavisi od stanja pacijenta pre operacije. Na odabir intervencije utiče više faktora:

  • oblik i veličina zadnjice,
  • kvalitet kože i potkoćnog masnog tkiva,
  • razvijenost sedalnih mišića,
  • visina, težina i drugi lokalni faktori.

TOK OPERACIJE

Preoperativna priprema

Preoperativna priprema sledi posle detaljnog razgovora sa hirurgom, pregleda i dogovorenog plana operacije. Ona obuhvata:

  • neophodne laboratorijske analize,
  • pregled interniste kardiologa i,
  • pregled anesteziologa.

Pacijentima se savetuje da prestanu sa uzimanjem lekova i suplemenata koji povećavaju rizik od krvarenja, kao što su salicilna kiselina, aspirin, aloe vera, ginko biloba… O tome će vas hirurg detaljno obavestiti na samom zakazivanju operacije.

Tok operacije

Operaciji pristupamo kada se potvrdi da je pacijent dobrog opšteg stanja i da su mu svi nalazi uredni. Intervencija se izvodi pod totalnom anestezijom. Posle opercije, neophodno je da pacijent prenoći u našoj bolnici. Rez se pravi u međuglutealnoj brazdi, ili na santimetar od nje sa obe strane, tako da su ožiljci gotovo nevidljivi i estetski najprihvatljiviji.
Implanti se postavljaju unutar velkog sedalnog mišića ili ispod njegove opne. Ukoliko je potrebno, u novofromirane džepove postavljaju se drenovi, koji tu ostaju od tri do pet dana. Pacijentu se na operaciji oblači specijalni medicinski kompresivni mider, koji najčešće nosi dve nedelje posle operacije.

Postoperativni tretman

Posle operacije pacijent mora da leži na stomaku. Istog dana posle operacije dobija uputsatva o tome kako da sam ustane i kreće se. Većina pacijenata se već posle dve nedelje od operacije vraća svakodnevnim aktivnostima. Fizička aktivnost je, međutim, zabranjena od šest do osam nedelja posle operacije.

KOJE SU POTENCIJALNE KOMPLIKACIJE?

Otok, bol i osećaj napetosti u zadnjici, normalna su pojava posle operacije. Oni vremenom slabe i obično nestaju u roku od nekoliko nedelja. Bol je najizraženiji kada su aktivni sedalni mišići i kada je pritisak na njih najjači. Zato se pacijentima savetuje da spavaju na stomaku i da u početku izbegavaju aktivaciju ovih mišića, odnosno da ne sede 10-15 dana posle operacije. Moguće su i druge komplikacije, koje nisu česte. O svemu tome detaljno će vas obavestiti hirurg na pregledu, a neke od njih su:

  • krvarenje,
  • infekcija,
  • serum,
  • promena osetljivosti kože,
  • keloidni ožiljci,
  • pomeranje proteze.